Kupi karte odnosno ulaznice za Tennessee Williams: Duodrama, 13.04.2024. u KAZALIŠTE MALA SCENA, Zagreb

prijevod i adaptacija: Ana Pogorelić
jezični savjetnik: Marijana Javornik Čubrić
režija, scenografija i pokret: Ana Pogorelić i Luka Šatara
glume: Ana Pogorelić i Luka Šatara
glazba: Katarina Ranković
svjetlo: Miroslav Marčetić
kostimi: Ana i Nina Pogorelić
šminka: Dino Baksa
fotografija: Timor Šatara i Tomislav Fišić
grafički dizajn: Denis Stankov
Kazališna družina ŽabaTeatar

„Kao vrt ograđen sestra je moja...“  (Pjesma nad pjesmama, 4:12)                                 

Drama The Two-Character Play – Duodrama, premijerno je izvedena 1967. u Hampstead teatru u Londonu. Pisana je deset godina, a pisac ju je opisao kao: “moja najljepša od Tramvaja zvanog čežnja, samo srce mog života.” Do sada nije izvođena u Hrvatskoj, niti prevedena na hrvatski jezik.
Odlučila sam se za ovaj prijevod naslova imajući u vidu igru riječi između samog naslova i forme djela, te evokaciju fenomena “predstave u predstavi” na kojem se ova drama zasniva. Pored toga, Williams time parodira i samog sebe, vlastiti stil pisanja. Duodrama se stilski uveliko razlikuje od Williamsovih klasika, ali protkana je sličnim aspektima, ponovo obrađuje ograničenost prirode ljudskog postojanja i sadrži autobiografske elemente. Inspiracija za ovo djelo bila je piščeva sestra kojoj je u mladosti izvršena lobotomija, ostavivši je nefunkcionalnom do kraja života. Ovaj medicinski fenomen detaljnije je obrađivan u djelu Iznenada prošlog ljeta, ali lik osebujne, neurotične žene prisutan je u većini Williamsovih drama.
Protagonisti Duodrame su brat i sestra, par propalih glumaca; Clare nas neodoljivo podsjeća na lik Blanche Dubois iz Tramvaja, a Felice je sanjar temeljen na samom Williamsu. Neke od tema ovog djela su represija koja dovodi do socijalne izolacije, psihički poremećaji i nestabilnost te obiteljska tiranija. Međutim, i opet za razliku od ostalih Williamsovih drama, Duodrama uopće ne dotiče romantičnu ljubav i (homo)seksualnost. Jezik predstave miješa poeziju i prozu, a kako glumci uranjaju u performans, teško je razlučiti granice stvarnosti i iluzije. Kako u kazalištu, tako i u životu. (Ana Pogorelić)

U predstavi se izvode ulomci 1.st.  kompozicije Bachianas Brasileiras br. 4 H. Villa-Lobosa u izvedbi Simfonijskog orkestra São Paola, dir: W. Polistchuk