Antiphonus Going in Style

Antiphonus Going in Style

Crkva sv. Katarine na Gornjem Gradu, Zagreb

O događaju

Sjeti se, čovječe, da si prah..... tko se toga ne bi rado sjetio!
No očito je u ljudskoj naravi da, kad smo već prah, onako valjano uzemljeni i predano radeći na agromelioraciji, oblikujemo svojoj zemnoj ljušturi trajnija boravišta, spomenike i mauzoleje. To nije loše kad su mauzoleji maštoviti i upućuju na ljepotu tragedije ljudske prolaznosti, iako češće grčevito nastavljaju s lažnim projekcijama baštinjenim iz nadzemnih dana.
Brojni muzikološki napori svjedoče o tome kako i glazba može biti spomenik. No, za razliku od mramora kamena i željeza, ona uvijek leti, baš kao ptice koje sudjeluju na nekim primitivnijim funeralijama, tamo gdje ljudi vole zemlju, jašu konje ili slonove, odijevaju se oskudno, migriraju zajedno sa svojim blagom i slušaju povazdan Bachova uglazbljenja protestantskih tekstova koji nas podjećaju da smo tek gosti na ovoj zemlji.
Leteći spomenik, to je nešto kao vatromet; nije namijenjeno sitničavom posjedovanju, nego da se probanči sa stilom i bez žaljenja. I još k tome ostaje na utjehu i okrepu nadolazećim naraštajima!
Purcellovu Glazbu za pogreb kraljice Mary Pogrebne sentencije, izvedene i na skladateljevu pogrebu, zajedno s njegova dva čuvena lamenta, priredili smo za vas uz Bachov motet OJesu Christ, mein's Lebens Licht pisan za istovjetnu prigodu, i nekoliko moteta starijih majstora, Byrda i Gabrielija, kako bismo što bolje upregnuli napetu i arhaičnu zvukovnu sliku truba, korneta, trombona, teorbe i orgulja koji se s glasovima stapaju u melem za dušu i uho-
dok pepeo ostaje zajedno s prahom dolje, kao što na zagrebačkom krematoriju, u sjeni dimnjaka i metalnim slovima veli poetska sentencija Tina Ujevića: Za let si, dušo, stvorena!

Tomislav Fačini