Entrio

Od Leonarda da Vincija do Björk uz ansambl Antiphonus

Od Leonarda da Vincija do Björk uz ansambl Antiphonus

Muzej za umjetnost i obrt, Zagreb

O događaju

Antiphonus i MUO nastavljaju s predstavljanjem egzotičnih instrumenata u ciklusu TRIADE
Od Leonarda da Vincija do Björk

Ne samo atipične udaraljke, ne samo (za naše podneblje još uvijek neviđena) barokna harfa s tri reda žica od pogleda kroz koje se čovjeku zavrti u glavi, nego, u niski primordijalnih sintesajzera - prvo THEREMIN, u rukama vodeće njemačke tereministice Caroline Eyck, a sada i VIOLA ORGANISTA Leonarda da Vincija, sa graditeljem i promotorom njezine suvremene verzije, krakovskim umjetnikom Sławomirom Zubrzyckim.
Leonardo -univerzalni čovjek - univerzalni instrument!
Mogućnost da se kombinira ljepota zvuka gudačkog instrumenta, njegova modulacija dinamike i zvučnih nijansi ili efektima poput vibrata s jedne, te bogatstvo polifonije i neprekinuti zvuk koju omogućava jedino instrument s tipkama (poput orgulja) s druge strane, intrigirao je ne samo Leonarda, nego i mnoge kasnije izumitelje i graditelje instrumenata.
U osmoj verziji, da Vinci ostvaruje princip po kojemu funkcionira i današnja „re“konstrukcija, naime mehanizam tipki i žica poput onih na čembalu, koje međutim dolaze u interakciju s gudalom u obliku kotača ili beskonačnog remena, na kojemu se nalaze napete strune s konjskom dlakom upravljane pedalom.
Sam Leonardo nikad nije sagradio violu organista; prvi je graditelj bio Hans Heiden (Nürnberg 1575.), a instrument je nazvao Geigenwerk. Njegov je instrument završio u rukama Orlanda di Lassa, koji je tada bio maestro di cappella na kneževskom dvoru u Münchenu (gdje je i napisao Lagrime di san Pietro). No, jedan drugi velikan, skladatelj i teoretičar, također je isprobao Heidenov instrument-Vicenzo Galilei, Galileov otac. Budući da je potonji bio između ostaloga toskanac, napomenuo je da postoje raniji nacrti instumenta, a istraga je rezultirala drugom, poboljšanom verzijom instrumenta, čiji se nacrt nalazi u čuvenoj knjizi Michaela Praetoriusa Syntagma Musicum (1618.)
Premijera suvremene viole organista bila je prije tri godine u Krakovu, sa spektakularnim odjekom u medijima i stručnim krugovima ( uz tri milijuna pregleda na youtubeu, o događaju su izvješćivali i BBC, The Telegraph, France 24, Deutsche Radio Kultur, Corriere della Sera, MSN, Oman Daily Observer, Hindustan Times i Taipei Times), nakon čega je uslijedila i opsežna europska turneja na mnogim značajnim festivalima.
Dva albuma, sa skladbama Maraisa, Sainte-Colombea, Sonatom za Bogenklavier C. Ph. E. Bacha i, kao bonus, da Vincijevom glazbom (notni se zapis nalazi u sklopu slike Portet glazbenika ) svjetlo dana ugledala su 2015.
Drugi je album unplugged verzija albuma Vulnicura Björk -što nas dovodi do ishodišta priče o ovom neobičnom instrumentu: repertoarna praksa, historicistički tretman umjetnosti u svakodnevici i s njom povezano otkrivanje i izvođenje goleme količine minule glazbe, kultura donekle nalik onoj „postesejističkoj“ iz Hesseove Igre staklenim perlama, uz tehničku usavršenost koja je također plod našeg vremena-sve su to uvjeti u kojima po prvi put možemo očekivati procvat ovog egzotičnog instrumenta.
U tradiciji dobrog spoja prostora, glazbe, raznih crvenih niti i poveznica, u utorak 21. veljače u atriju MUO-a Antiphonus će, zajedno sa svojim gostom Sławomirom Zubrzyckim predstaviti spoj neba i zemlje, Suze sv. Petra Orlanda di Lassa i glazbu A. Gabrielija s francuskim začinom.

Tomislav Fačini, umjetnički voditelj ansambla Antiphonus